Hrvatski: Ovo djelo je slijednik Sveti Evangeliumi nedeljni i svetečni celoga leta za potrebuvanje slavne biškupije Zagrebačke po zapovedi i oblasti presvetloga i prepoštuvanoga gospodina Maksimilijana Verhovca biškupa Zagrebačkoga iz 1819. godine od strane biskupa Maksimilijana Vrhovca jer je vlč. Đurković osjetio potrebu da svome puku prenese Evanđelje na način koji je blizak običnom narodu a posebno djeci. Ono što je iz ovog djela zanimljivo za reformu hrvatskoga slovopisa i reformu latinice je napomena Opomenjek, što ju je Đurkovečki dodao prije predgovora i tekstom tumačenja Evanđelja. S obzirom na to da su se tih godina vodile rasprave o hrvatskom slovopisu, vidljivo je da je Đurkovečki dobro znao za nastojanja oko usklađivanja horvatskoga (kajkavskoga) i slavonskoga pravopisa pa je on u ovom djelu uveo po njegovu mišljenju poboljšanja. Đurkovečki napušta dotadašnja kajkavska rješenja s grafemima cz, sz, s, te prihvaća slavonska grafijska rješenja c, s, sh za foneme c, s, š, ne prihvaća slavonsko x za ž te predlaže da se taj fonem bilježi kluklastim ∫, ∫. Umjesto grafema y Đurkovečki se odlučuje za j te nj a ne ny.